Danas se obilježava 275. obljetnica rođenja Philippea Pinela, francuskog liječnika i jednog od utemeljitelja suvremene psihijatrije. Pinel je rođen u gradiću Jonquièresu u južnoj Francuskoj, pedesetak kilometara istočno od Toulousea. Po svojoj je godini rođenja (1745.) Pinel bio vršnjak Alessandra Volte, a bliski su mu po dobi također bili Thomas Jefferson, Jean-Paul Marat, Antoine Lavoisier, Francisco Goya i Napoleonov otac Carlo Buonaparte.
Pinel je studirao medicinu u Toulouseu i Montpellieru, a u tridesetim godinama svog života doselio se u Pariz. Tijekom 1770-ih i 1780-ih godina nije uspijevao doći do utjecajnih položaja. Bilo je to vrijeme tzv. „starog režima“ u Francuskoj (Ancien Régime), tijekom kojeg su naslijeđene povlastice bile važnije od sposobnosti. Pinel je iskoristio to vrijeme za prevođenje medicinskih djela na francuski (primjerice, preveo je djelo Dubrovčanina Baglivija), kao i na druženje s istaknutim pripadnicima razdoblja prosvjetiteljstva. Primjerice, priman je u salone madame Helvétius, supruge filozofa Helvétiusa, u koje su dolazili također i Diderot, Duclos, Fontenelle, Saint-Lambert, Condorcet, Holbach, Turgot, Abbé Sieyès, Buffon, Condillac , d’Alembert, Lavoisier, Malesherbes, Talleyrand, Mirabeau pa čak i Napoleon Bonaparte. Od stranaca u te su salone zalazili znameniti Thomas Jefferson i Benjamin Franklin. U to je vrijeme i Dubrovčanin Ruđer Bošković radio u Parizu kao direktor optike Francuske ratne mornarice.
Pinel je razvio specifično zanimanje za mentalne bolesti, na što ga je navodno osobito potaknulo samoubojstvo jednog prijatelja. Nakon početka Francuske revolucije neki od Pinelovih poznanika iz spomenutih salona došli su na vlast u Francuskoj pa je on imao priliku dobiti utjecajnije položaje. Godine 1793. imenovan je liječnikom bolnice Bicêtre, smještene oko pet kilometara južno od središta Pariza. Ondje je sa svojim suradnikom Jean-Baptisteom Pussinom razvio humaniju metodu liječenja psihički oboljelih osoba tzv. moralni tretman. Oslobodili su te bolesnike okova i poštedjeli ih zastarjelih metoda liječenja poput puštanja krvi. Dvije godine kasnije dobio je Pinel još viši položaj, onaj glavnog liječnika u bolnici Salpêtrière. Radilo se o najvećoj bolničkoj ustanovi u tadašnjoj Francuskoj, a možda i najvećoj na svijetu, s oko 7.000 korisnika. Pinel je mentalne bolesnike u toj ustanovi također oslobodio okova i podvrgnuo ih je humanijem tretmanu. Ostao je na položaju glavnog liječnika u bolnici Salpêtrière sve do svoje smrti 1826. godine.
Preminuo je u dobi od 81 godine, a pokopan je na groblju Père-Lachaise u Parizu. Izrađen je niz umjetničkih djela koja ga prikazuju kako oslobađa mentalne bolesnike okova.
