Wilfred Bion svakako je jedan od najutjecajnijih psihoanalitičara 20. stoljeća, osobito važan za razvoj grupne analize. Bio je predsjednik Britanskog psihoanalitičkog društva, a i ratni heroj, o čemu će biti govora. Rodio se 1897. godine u indijskom gradu Mathuri, gdje je njegov otac radio kao kolonijalni inženjer. Bionovi roditelji bili su Britanci, a prezime Bion francuskog je podrijetla, poteklo od hugenota (kalvinista) koji su se zbog svoje protestantske vjerske pripadnosti morali u prošlosti iseliti iz Francuske u Veliku Britaniju. U trenutku Bionovog rođenja Indija je funkcionirala kao kompleksna britanska kolonija, na čelu s potkraljem, u to vrijeme lordom Elginom (Victor Bruce, 9th Earl of Elgin). Nominalno je Indija bila carstvo, s tadašnjom britanskom kraljicom Viktorijom kao caricom. Grad Mathura nalazi se između Delhija i Agre, a tradicionalno ga se smatra mjestom rođenja hindusitičkog boga Krišne.
Wilfred Bion školovao se u Engleskoj, a pripadao je generaciji mladića koju je tijekom Prvog svjetskog rata zapala dužnost na bojištu. Kad je 1917. došao u ratnu zonu na sjeveru Francuske imao je Bion 19 godina. Gotovo vršnjaci bili su mu bl. Alojzije Stepinac i Ernest Hemingway (obojica su također bila na bojištu u Prvom svjetskom ratu). Bion se u ratu proslavio kao zapovjednik tenkovske postrojbe, dobivši odlikovanja francuske Legije časti i britanskog Reda istaknute službe (Distinguished Service Order). Dogurao je do čina kapetana (satnika) sa samo dvadeset godina. Bionovo iskustvo u ratu snažno ga je oblikovalo. U jednoj je prilici doživio tako snažnu traumu na bojištu da je regredirao do stadija djeteta. Ta su mu iskustva pomogla i za duboko razumijevanje traume kod ljudi koje je kasnije liječio. Nakon Prvog svjetskog rata diplomirao je povijest na Oxfordu, a zatim i medicinu u Londonu. Trenirao je za psihoterapeuta, a osobiti je interes imao za grupe.
U Drugom svjetskom ratu ponovno je primljen u vojsku, kao časnik, a zaposlili su ga na proučavanju psihološkog stanja vojnika u bolnici u Northfieldu pokraj Birminghama. Ondje je dobio priliku raditi s grupama i steći veliko iskustvo u tretiranju trauma. To se pokazalo ključnim za njegov kasniji teoretski i praktični rad. Uz S.H. Foulkesa bio je ključan za nastanak grupne analize tj. psihoanalize primijenjene na grupe. Zanimljivo je da je Foulkes u Prvom svjetskom ratu također bio na ratištu, i to na suprotnoj tj. njemačkoj strani Zapadnog bojišta (rođen je kao Fuchs u Njemačkom Carstvu, u čijoj je vojsci zbog toga morao služiti). Kasnije se Foulkes doselio u Veliku Britaniju i također postao psihoanalitičarom. Dapače, Bion i Foulkes zajedno su radili u spomenutoj bolnici u Northfieldu tijekom Drugog svjetskog rata.
Nakon rata osam je godina Bion bio na vlastitoj psihoanalizi kod znamenite Melanie Klein. Njegova akumulirana psihoterapijska i psihoanalitička znanja doprinijela su velikim napredcima na području proučavanja grupa. Kako je spomenuto, Bion je postao čak i predsjednikom Britanskog psihoanalitičkog društva, tijekom 1960-ih godina. Doživio je 82. godinu života, a preminuo je 1979. godine u Oxfordu.
